Ranim početakom bavljenja sportom (obično između 5. i 7. godine) i to najčešće tenisom, gimnastikom, plivanjem, fudbalom, zbog neshvatanja treninga kao jednog vida zdrave dječije igre, pojedinoj djeci se nameću takve obaveze treninga da ona često ne mogu ni fizički ni psihički da izdrže i sa početkom aktivnog takmičenja prestaju da se bave sportom kada duboko uđu u fazu pretreniranosti sa klasičnim kliničkim simptomima. Nepoznavanje osnovnih principa trenažnog procesa – učestalost, intenzitet i trajanje, u kombinaciji sa neadekvatnom pripremljenošću djeteta i njegovim objektivnim mogućnostima izaziva veći broj patofizioloških promjena u organizmu.
Dodatno, često se zanemaruje činjenica da djeca osim treninga imaju i konstantno školske obaveze koje im crpe mnogo energije, pa često dolazi do preklapanja školskih obaveza sa obavezama na treningu što dodatno iscrpljuje dječiji organizam. Ako još tome dodamo činjenicu da u intenzivnom periodu rasta i razvoja kroz kojeg prolaze djeca do 16. godine, njihovu energiju crpe i same fizičke i psihičke promjene njih samih dolazimo vrlo lako do sindroma pretreniranosti.
Neki od karakterističnih simptoma za pretreniranost a koju lako možete primjetiti kod svoje djece su :
- neraspoloženje i odsutnost želje za treningom,
- velika nervoza i napetost,
- loš san, gubitak težine i apetita,
- sukcesivno opadanje rezultata,
- primjetno povećanje pulsa sa sporadičnim povećanjem krvnog pritiska, što se očituje i kroz probadanja u predjelu srca, lupanje srca i ponestajanje daha,
- vitalni kapacitet se smanjuje,
- pojačana diureza u noćnim časovima, bljedilo kože i iznenadno javljanje znojenja,
- dolazi mnogo češće do povreda, dok
kod sportistkinja često dolazi i do poremećaja menstrualnog ciklusa.
Ukoliko se primjete neki od ovih simptoma potrebno je odmah reagovati kako kasnije ne bi došlo do potpune iscrpljenosti organizma, a jedan od najlakših načina odgovora na ove simptome je odmor odmor i samo odmor.
Iako kod prilično ambiciozne djece sama pomisao da “odmara” od treninga je neprihvatljiva, glavnu ulogu u tom slučaju moraju preuzeti treneri i roditelji koji će mu jasno dati do znanja da je pretreniranost organizma u potpunosti negativna pojava i da s tim u vezi može prilično negativno uticati na razvoj sportske karijere.
Istina teško je ponekad procijeniti i prepoznati da li je uloženi rad pretjeran i hoće li s vremenom dovesti do pretreniranosti, zato je najbolje od samog početka imati na umu mogućnost pretreniranosti i s tim u vezi odrediti pravilan raspored odmora i oporavka od treninga. Bitno je zapamtiti da jaki treninzi jačaju sportaša sve dok ne nadmašuju sposobnost oporavka. Ako se to dogodi, ti jaki treninzi će sportaša učiniti slabijim.
Za kraj doziranje treninga bismo mogli usporediti s doziranjem lijeka – ako je količina prava, čovjek će ozdraviti, no ako je pretjerana, naškodit će mu.
