Životna priča Edina Džeke!
Edin je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu, ima oca Midhata, majku Belmu i godinu i po stariju sestru Merimu.
Uvijek smo igrali se ispred kuće, jer su dvojica braće od mog oca živjela u okolini s njihovim porodicama naravno, sinovima i kćerkama. Ali onda, nakon nekoliko godina, izbio je rat zbog čega smo morali otići.
Sjećam se kada smo u bašti bili sa mojom majkom. Dok smo se igrali čuli mo sirene koje upozoravaju na opasnost, naša majka nas je vratila u kuću.
Znao sam da nešto nije uredu. Iako sam bio mlad, postepeno sam shvaćao situaciju u kojoj se nalazimo. Više od svega, bojao sam se za svoje roditelje, jer su izlazili vani iako je bio rat.
Morali su na posao, po hranu ali i zbog drugih stvari. Znate kakva su djeca kaže vam se „nemojte ići vani“ ali vi želite. Želite izaći igrati se.
Kada smo morali napustiti naš dom i otići u obližnji centar bili smo u 35 metara kvadratnih prostoriji sa još petnaest ljudi.
Naselje Otoka budi posebne emocije
Naselje Otoka je mjesto gdje je Edin odrastao zajedno sa svojom sestrom Merimom, to naselje u njima budi posebne emocije tvrdi njegova sestra.Nalazimo se na Otoci, ovo je naselje u kojem smo Edin i ja odrasli. Tu smo došli nakon što je počeo rat, nekoliko kilometara odavdje je naša kuća u kojoj smo se rodili.
Tu smo krenuli u Osnovnu školu i tu je Edin napravio prve fudbalske korake tu upravo gdje se djeca igraju. Cijelu našu osnovnu školu proveli smo ovdje.
Prošao je rat, ali mi smo eto, proveli sve te najljepše dane na ovom igralištu, u ovom parku, naselju i neke najljepše emocije, bez obzira što je bio rat dijele nas upravo za ovo naselje – kaže Edinova sestra Merima Džeko.
Kolarov: Ja i Edin smo primjer kako treba biti u bivšoj Jugoslaviji
Kada je Edin zaigrao za Manchester u Cityju je imao i prijatelja sa Balkana koji je već tu igrao, Aleksadar Kolarov. Smatra da su oni primjer kako bi trebalo da bude.Šta god da se dogodilo tamo odakle dolazimo, u bivšoj Jugoslaviji, ni ja ni Edin ne gledamo da su neki dobri a neki loši momci. Nije bitno da li je neko Bosanac ili Srbijanac ili neke druge nacije.
Mi smo nova generacija koja je imala ovo iskustvo kao djeca. Obojica smo profesionalci i kapiteni naših nacionalnih timova. Mislim da smo mi primjeri kako bi trebalo biti, posebno u mjestu odakle dolazimo. On je za mene više od prijatelja.
Znam njegovu cijelu familiju, on zna moju. Bilo bi neumjesno da nas dvojica pričamo o tim stvarima. Ljudi kao što smo mi ne bi trebali biti takvi, bar kako ja to vidim – kazao je Aleksandar Kolarov, Džekin saigrač u Romi.
Prvi počeci u fudbalu
Nakon rata, moj otac me upisao u školu nogometa gdje sam i trenirao. To je bilo u klubu Željezničar. Međutim, nakon rata, još uvijek vam nije bilo dopušteno da trenirate vani. Nije bilo terena, sve je bilo uništeno. Tako smo započeli i moj prvi trening je bio u školi, prisjeća se Edin.Učlanjenjem u FK Željezničar i treniranjem sa svojih osam godina već je privukao paržnju tadašnjeg, njegovog prvog trenera Jusufa Šehovića.
Govoreći o Edinu Šehović ističe da nikada nije izostao sa treninga i tražio je više.
Ja sam Jusuf Šehović, trener u fudbalskom klubu Željezničar iz Sarajeva i inače prvi trener Edina Džeke. Rado se sjećam njegovog dolaska u naš fudbalski klub.
On je došao kao dječak sa osam godina i mi smo u tom periodu pravili jednu selekciju od dječaka rođenih 1986. godine. U toj grupi tokom perioda sam primjetio jednog dječaka koji je izazvao jedno razmišljanje kod mene da obratim pažnju na njega jer sam vidio da se radi o dječaku koji je prvo konstitucijom prvo vrlo lijepo građen, vrlo brz, okretan i primjetio sam da ima jedan vojni momenat a to je da mu trening ne pada teško.
On nikada nije izostao sa treninga, tražio je još. I onda smo krenuli u obuku. U toj fazi obuke Edin je pokazao pa mogu da kažem najviše jer je vrlo brzo usvajao elemente posebno tehničke elemente koje su za taj uzrast veoma bitne – kaže Jusuf Šehović, prvi trener Edina Džeke.
Nalazimo se na pomoćnom terenu na Grbavici gdje je Edin počeo igrati nogomet kao mladi fudbaler. Ali nije bilo lijepo u to vrijeme kada je Edin trenirao ovdje bio je samo pijesak i kamenje. Bilo je vrlo teško trenirati u vrijeme kada je Edin trenirao.
Da, išli smo u srednju školu zajedno. Bio je mršav, visok, duhovit i fudbal je bio njegov život. Sjećam se da smo svakog petka kupovali novine i čitali članke kako je igrao.
Sada kada se prisjećam toga je prilično smiješno, ali bio je zvijezda i u to vrijeme, kaže Mirza i dodaje. Igrao je za prvi tim, za školski tim, bio je napadač ja sam bio golman.
Jednom kada smo igrali finale i ja sam dao pet ili šest pogodaka a Edin je pogodio sedam pogodaka i nakon utakmice rekao mi je „možeš dati više golova nego što ja mogu postići“.
I u tim danima Edin je bio veliki igrač u školi, i svi su htjeli da igraju u njegovom timu. Ali Edin je igrao za naš razred, za našu školu i to su bila dobra vremena.
Njegov prvi trener odmah po sazananju da se ne radi o običnom djetetu već o potencijalu za ozbiljnog i profesionalnog igrača konsultirao se sa tadašnjim šefom juniorske ekipe Amarom Osimom.
Odlučili su da se na njega obrati posebna pažnja pa čak i da se rade neki dodatni treninzi. Nastavak i rad ovdje. Edin je ovdje već tri –četiri godine u pogonu.
On ide svojim tokom vrlo ambiciozno. On se opredijelio, što je posebno bitno kod njega, vrlo jak izražena volja za radom i uspjehom.
Imao sam osjećaj da se vidi negdje daleko, tako je pokazivao radeći po svim mogućim uslovima i da ne kažem neuslovima, snijegu i kiši i nikad nije izostao s treninga, radio je.
Vrlo brzo je iz te kategorije je prešao u stariju kategoriju kadeta, gdje je već za godinu dana izborio mjesto standardnog igrača i postao interesantan ekipi juniora.
Prisjećajući se prve utakmice za juniorski tim, Edin ističe da je to bio put prema vrhu igre koju je počeo. Pobijedili smo 4:0, ja sam dao svih četiri gola. To je bio moj put prema vrhu igre koju sam počeo.
Zapravo, ja nemam snimak te utakmica, mogli ste mi poslati. Bio sam jako mršav. Uvijek sam bio visok, oko 190 centimetara ali imao sam od 75 do 78 kilograma. Stara dobra vremena – kroz smjeh govori Edin.
Tadašnji šef juniorske ekipe Amar Osim kaže da su u to vrijeme svi govorili o mmladom momku koji postiže mnogo golova, te da ga je pratio tri-četiri godine.
Već sam ga znao jer sam ga gledao tri-četiri godine prije toga kada sam došao kući nakon nekoliko godina putovanja. Svi su govorili o tom momku, mladom momku koji je mogao postići mnogo pogodaka.
Nakon određenog vremena postao sam trener prvog tima i nekoliko godina poslije kada je on bio dovoljno star, bio je mlad ali dovoljno star da zaigra za prvi tim ja sam ga pozvao da igra za prvi tim.
U to vrijeme nije bilo često da dječak od 17 godina nastupi za prvi tim, ali mi smo ga znali, jer smo ga pratili unazad četiri do pet godina prije toga. I znali smo da iako je mršav, izgubio je 15-20 kilograma u poređenju sa drugim igračima jer smo znali da će nastaviti rasti ali da ima kvalitet takmičiti se sa drugim igračima.
Baš tako, mogao se boriti s njima jer mi smo imali sjajan tim u to vrijeme, ali pored toga on je bio dovoljno dobar da se nosi s tim – kaže Amar Osim.
Edin se sjeća prvi put kada ga je u juniorski tim pozvao Osim. Prvi put kada me Amar Osim izabrao za seniorski tim bilo je nevjerovatno jer ste mladić a igrate za prvi tim. Jedina stvar o kojoj razmišljaš u tom trenutku je da igraš za prvi tim – ništa drugo. Igrati za prvi tim za mene je bio vrh – kaže Edin.
Imao je sve što je mogao da ima, porodicu, prijatelje, da postane profesionalan igrač. Ovaj dio me impresionira više nego ovaj fudbalski dio, on je bio ozbiljan ustvari, uvijek je znao šta želi. To je problem sa mladima danas. Žele biti igrači ali ne žele žrtvovati ništa da bi postali igrači. Edin je želio biti igrač i bio je spreman uraditi nešto da postane ozbiljan igrač – govori Amar Osim.
Slavni italijanski trener Roberto Mancini također je govorio o razlogu zbog kojeg je pala odluka o dolasku Džeke u City ali i njegovim počecima te kvalitetima.
Ideja za dovođenje Džeke leži u činjenici da smo mi gradili Manchester City na veći nivo i željeli smo pojačati klub, što bi značilo da pokušamo osvojiti Premier ligu prvi put u 50 godina.
Zbog toga smo bili nakon vrhunskih igrača. Edin ima perfektan profil jer ima iskustvo u Evropi, igrao je u Njemačkoj gdje je osvojio ligu. Postigao je mnogo pogodaka.
Uprkos svojoj veličini, bio je mobilan i tehnički igrač. On je vrsta nogometaša koja nam je nedostajala, mi smo ga tražili, i dobili smo ga – priznaje Mancini.
Govoreći o Edinu Šehović ističe da nikada nije izostao sa treninga i tražio je više.
Ja sam Jusuf Šehović, trener u fudbalskom klubu Željezničar iz Sarajeva i inače prvi trener Edina Džeke. Rado se sjećam njegovog dolaska u naš fudbalski klub.
On je došao kao dječak sa osam godina i mi smo u tom periodu pravili jednu selekciju od dječaka rođenih 1986. godine. U toj grupi tokom perioda sam primjetio jednog dječaka koji je izazvao jedno razmišljanje kod mene da obratim pažnju na njega jer sam vidio da se radi o dječaku koji je prvo konstitucijom prvo vrlo lijepo građen, vrlo brz, okretan i primjetio sam da ima jedan vojni momenat a to je da mu trening ne pada teško.
On nikada nije izostao sa treninga, tražio je još. I onda smo krenuli u obuku. U toj fazi obuke Edin je pokazao pa mogu da kažem najviše jer je vrlo brzo usvajao elemente posebno tehničke elemente koje su za taj uzrast veoma bitne – kaže Jusuf Šehović, prvi trener Edina Džeke.
Trbonja: U srednjoj školi svi su htjeli da igraju u njegovom timu
Srednjoškolski dani su na neki način kroz školska nogometna takmičenja pokazivala Edinove kvalitete, upravo o tim danima govorio je Mirza Trbonja, Edinov prijatelj iz djetinstva.Nalazimo se na pomoćnom terenu na Grbavici gdje je Edin počeo igrati nogomet kao mladi fudbaler. Ali nije bilo lijepo u to vrijeme kada je Edin trenirao ovdje bio je samo pijesak i kamenje. Bilo je vrlo teško trenirati u vrijeme kada je Edin trenirao.
Da, išli smo u srednju školu zajedno. Bio je mršav, visok, duhovit i fudbal je bio njegov život. Sjećam se da smo svakog petka kupovali novine i čitali članke kako je igrao.
Sada kada se prisjećam toga je prilično smiješno, ali bio je zvijezda i u to vrijeme, kaže Mirza i dodaje. Igrao je za prvi tim, za školski tim, bio je napadač ja sam bio golman.
Jednom kada smo igrali finale i ja sam dao pet ili šest pogodaka a Edin je pogodio sedam pogodaka i nakon utakmice rekao mi je „možeš dati više golova nego što ja mogu postići“.
I u tim danima Edin je bio veliki igrač u školi, i svi su htjeli da igraju u njegovom timu. Ali Edin je igrao za naš razred, za našu školu i to su bila dobra vremena.
Amar Osim: Svi su govorili o mladom momku koji je mogao postići mnogo pogodaka.
Njegov prvi trener odmah po sazananju da se ne radi o običnom djetetu već o potencijalu za ozbiljnog i profesionalnog igrača konsultirao se sa tadašnjim šefom juniorske ekipe Amarom Osimom.
Odlučili su da se na njega obrati posebna pažnja pa čak i da se rade neki dodatni treninzi. Nastavak i rad ovdje. Edin je ovdje već tri –četiri godine u pogonu.
On ide svojim tokom vrlo ambiciozno. On se opredijelio, što je posebno bitno kod njega, vrlo jak izražena volja za radom i uspjehom.
Imao sam osjećaj da se vidi negdje daleko, tako je pokazivao radeći po svim mogućim uslovima i da ne kažem neuslovima, snijegu i kiši i nikad nije izostao s treninga, radio je.
Vrlo brzo je iz te kategorije je prešao u stariju kategoriju kadeta, gdje je već za godinu dana izborio mjesto standardnog igrača i postao interesantan ekipi juniora.
Prisjećajući se prve utakmice za juniorski tim, Edin ističe da je to bio put prema vrhu igre koju je počeo. Pobijedili smo 4:0, ja sam dao svih četiri gola. To je bio moj put prema vrhu igre koju sam počeo.
Zapravo, ja nemam snimak te utakmica, mogli ste mi poslati. Bio sam jako mršav. Uvijek sam bio visok, oko 190 centimetara ali imao sam od 75 do 78 kilograma. Stara dobra vremena – kroz smjeh govori Edin.
Tadašnji šef juniorske ekipe Amar Osim kaže da su u to vrijeme svi govorili o mmladom momku koji postiže mnogo golova, te da ga je pratio tri-četiri godine.
Već sam ga znao jer sam ga gledao tri-četiri godine prije toga kada sam došao kući nakon nekoliko godina putovanja. Svi su govorili o tom momku, mladom momku koji je mogao postići mnogo pogodaka.
Nakon određenog vremena postao sam trener prvog tima i nekoliko godina poslije kada je on bio dovoljno star, bio je mlad ali dovoljno star da zaigra za prvi tim ja sam ga pozvao da igra za prvi tim.
U to vrijeme nije bilo često da dječak od 17 godina nastupi za prvi tim, ali mi smo ga znali, jer smo ga pratili unazad četiri do pet godina prije toga. I znali smo da iako je mršav, izgubio je 15-20 kilograma u poređenju sa drugim igračima jer smo znali da će nastaviti rasti ali da ima kvalitet takmičiti se sa drugim igračima.
Baš tako, mogao se boriti s njima jer mi smo imali sjajan tim u to vrijeme, ali pored toga on je bio dovoljno dobar da se nosi s tim – kaže Amar Osim.
Edin se sjeća prvi put kada ga je u juniorski tim pozvao Osim. Prvi put kada me Amar Osim izabrao za seniorski tim bilo je nevjerovatno jer ste mladić a igrate za prvi tim. Jedina stvar o kojoj razmišljaš u tom trenutku je da igraš za prvi tim – ništa drugo. Igrati za prvi tim za mene je bio vrh – kaže Edin.
Osim: Želio je biti fudbaler
Imao je sve što je mogao da ima, porodicu, prijatelje, da postane profesionalan igrač. Ovaj dio me impresionira više nego ovaj fudbalski dio, on je bio ozbiljan ustvari, uvijek je znao šta želi. To je problem sa mladima danas. Žele biti igrači ali ne žele žrtvovati ništa da bi postali igrači. Edin je želio biti igrač i bio je spreman uraditi nešto da postane ozbiljan igrač – govori Amar Osim.
Mancini: On je vrsta fudbaler koja nam je nedostajala
Slavni italijanski trener Roberto Mancini također je govorio o razlogu zbog kojeg je pala odluka o dolasku Džeke u City ali i njegovim počecima te kvalitetima.
Ideja za dovođenje Džeke leži u činjenici da smo mi gradili Manchester City na veći nivo i željeli smo pojačati klub, što bi značilo da pokušamo osvojiti Premier ligu prvi put u 50 godina.
Zbog toga smo bili nakon vrhunskih igrača. Edin ima perfektan profil jer ima iskustvo u Evropi, igrao je u Njemačkoj gdje je osvojio ligu. Postigao je mnogo pogodaka.
Uprkos svojoj veličini, bio je mobilan i tehnički igrač. On je vrsta nogometaša koja nam je nedostajala, mi smo ga tražili, i dobili smo ga – priznaje Mancini.
