"Oni koji znaju, rade. Oni koji razumiju, poučavaju." - Aristotel grčki filozof i olimpijski pobjednik u rvanju
Pet uslova koji utiču na napredak mladih igrača
Za ostvarivanje napretka u višegodišnjem razvojnom procesu potrebno je da se igrač nalazi u okolini sa što je više mogućih temeljnih pretpostavki koje će to omogućiti.Uz njegovu vlastiti kvalitet, talent za fudbalsku igru i žar za napredovanjem na tom putu mu svakako pomažu pravi treneri koji primenjuju kvalitet razvojni program te konkurencija unutra igrača i sistema takmičenja.
Invidualni kvalitet igrača
Neupitno je da je preduslov za bilo kakvu izvedbu invidualni kvalitet igrača, odnosno talenat i strast za fudbalskom igrom, kao i pravilna selekcija takvih pojedinaca za ekipu.
Invidualni kvalitet trenera
Igrač će se razvijati i bez trenerove pomoći, ali zasigurno ne istom brzinom i kvalitetom, stoga se trener može posmatrati kao akcelerator napretka, dakl nekoga ko će za igrače stvoriti "prečac" na njegovom razvojnom put.
Posao trenera je razumeti razvojne procese, povezati ih u cjelinu, organizirati i provesti program koji će se obuhvatiti razne koncepte , kao što su želja za treniranjem i usmjereni trening, kako bi stimulisali rast igrača unutra ekipe.
Pred igrača je postavljen zahtjev da odgovore na izazove, a trenerov je posao da prepozna i stvori taj segment treninga i takmičenja. Osobne kvalitete trenera moraju biti postavljane prema odgovarajaći uzrasnoj grupi i polu kako bi se mogle optimalno iskoristit u funkciji razvoja igrača.
Kvalitet programa rada
Uzrasno prilagođeni program, sa primjernim sadržajem kao smjernicima za trenažni proces, važna je komponenta u dugogodišnjem razvojnom procesu igrača.
Konkurencija između igrača
Osim zahtjeva koji trener stavlja pred igrača kreiranim trenažnim sadržajima, dodatan zahtjev pred igrača u svakodnevnom radu stavljaju stavljaju njegovi saigrači koji se s njime takmiče te ga "vuku" da djeluju na visini svojih maskimalnih trenutačnih mogućnosti ,probijaći vlastite granice.
Igrač koji neprestano dominira unutar svoje ekipe ostaje u zoni lagodnosti jer ispred sebe nema postavljene zahtjeve od strane ekipe. Posledično, ne napreduje brzinom kojom bi mogao kada bi ga i konkurencija saigrača na to postakla.
Postoje primjeri fudbalskih akademija koje su zanemarile ovu činjenicu te su odabrale samo 15 do 20 najtalentiranijih igrača iz 3 - 4 godišta i grupisali ih u ekipu. Doživjeli su da u najstariji u toj grupi nemaju odgovarajuću konkurenciju u ekipi te bez obzira na neupitni fudbalski talenat, njegov kvalitet izvedbe ne raste jednako kao uz podržaj konkurencije.
U takvoj organizaciji mogu profitirati eventualno nešto mlađi igrači, dok sami ne postanu stariji u toj grupi te se ponovo nađu u istom problemu. Igrač visokog ranga iskoristo konkurenciju kolega iz svoje ekipe kako bi usavršio svoje vještine te bez toga zasigurno ne bi bio na istoj visini.
Klub mora prepoznati kako se mora uložiti u razvoj svih igrača da bi se razvio jedan igrač iz generacije za pravi tim.
Konkurencija unutar sistema takmičenja
Stalni podržaj kvalitetnih utakmica jedan je od važnijih preduslova, razvoja jer su kvalitetni protivni ti koji kroz takmičenje zahtjevaju od igrača i ekipe da igraju na granici svojih mogućnosti.
Često se kaže da kvalitetan protivnik "kažnjava" svaku grešku, što znači da dobar podržaj utakmice može pružiti izvrsne informacije trener i igračima gde je prostor za napredak.
Smatramo da već postoje kvalitene takmičenja na državnom nivou za senzibilne kategorije koja nadupunjena mogućnostima za odmjeravanje snaga s evropskim protivnicima na visini turnirima daju našim igračima takva takmičarski podražaj.
Utakmice mogu poslužiti kao mjerilo trenutačne kvaliteta igrača, dok u praktičnom smislu takođe služi i kao poligon za razvoj vještina i sposobnosti.
Zato se na utakmicu mora gledati kao na razvojni segment unutar cjelokupnog razvojnog plana, kako za igrača tako i za ekipu.
Primjerenost takmičarskog formata koji mora biti prilagođen uzrasnoj kategoriji važan je faktor u ostvarivanju tih učinaka, ali nije posebno obrađen u ovoj knjizi.
Sumirajući sve navedene principi , važno je :
1) dugoročni razvoj mladogi grača postaviti kao temeljni prioritet
2) stvoriti višestranu sportsku pripremu kao široku bazu u koordinacijai pokreta
3) imati strpljenja i postupnost u procesu provođenja programa
4) imati invidualni pristup u vidu usmjeravanja svakog igrača
5) koristiti rezultat kao sredstvo u razvoju igrača primjereno uzrastu
