Fudbalski turniri i utakmice veoma često znaju da predstavljaju ogromne probleme za trenere i roditelje, jer sve češće se dešava da djeca svoje nezadovoljstvo iskazuju kroz plač i odbijanjem da nastave da treniraju.
Postavlja se pitanje zbog čega se to zapravo događa?
Ako pogledamo sa aspekta zadovoljstva, svako djete voli da igra fudbal i raduje se svakoj novoj utakmici i svakom novom treningu.Pa šta je onda problem?
Mala je nit između zadovoljstva tj. osmeha i nezadovoljstva tj. plača kod djece. Neko naše razmišljanje je sledeće ako su djeca srećna i bez pritiska ( možda i najvažnije) u onom što rade, onda će oni igrati sa osmehom i posle poraza ili greške, ali ako igraju sa pritiskom u ambijentu galame, vike ,dreke i nenormalnog pritiska na djecu od 6 do 12 godina, gde je uvijek i uvijek prvi cilj samo pobeda po svaku cijenu, djeca prestaju da vole i da uživaju u fudbalu (ili bilo kojem drugom sportu) i prestaju da treniraju.
Kako sprečiti odustajanje od sporta kod djeteta i da li to moguće?
Sve se može sprečiti i preduprediti. Prvo potrebno je da se dobro raspitate o klubu ili školi fudbala u kojem upisujete svoje djete. Najbitnije je ko radi u tom klubu kao trener, profil trenera koji će raditi sa vašim djetetom mora biti prilagođen karakteru djeteta, ako bude u suprotnosti upravo će se dogoditi ovo o čemu mi pričamo.
Druga stvar jako bitna, sistem rada u klubu ili školi fudbala, koji su to ciljevi kluba ,kako gledaju na talentovanu djecu kako gledaju na netalentovanu djecu, da li prave razliku između njih i na koji način.
Može klub ili škola fudbala biti najbolja po rezultatima u gradu, regiji ili u državi, ali ako pravi razliku ogromnu između talentovanih i netalentovanih, a vaše djete je prosjek ili ispod prosjeka, koliko će te biti zadovoljni i vi i vaše djete ako budete u položaju zapostavljenog.
Treća stvar je pitanje vašeg razmišljanje i vaše gledanje na treniranje vašeg djeteta i kako vi gledato na to. Ako gledate na vaše djete kao na način izlaska iz krize i rešenje svih finasijskih problema i egzistencije, naš savjet da ga odmah ispišite sa fudbala ili bilo kog sporta.
Niko vam ne može reći za djete od 6 godina, da li će on biti profesionalni fudbaler ili ne. To je nemoguće znati u tom uzrasnom periodu, šta i kako će biti. Roditelji trebaju da budu podrška svom djetetu u svim pozitivnim i dobrim stvarima koje rade, a jedan od njih je svakako treniraja nekog sporta.
Sa sigurnošću možemo reći da je jedan od glavni uzroka odustajanja djece od treniranja u bilo kom sportu, pre svega ogroman pritisak od strane roditelja ili trenera, kao i pokušaji da se djeca preko noći usavrše do te mjere da postanu profesionalci.
Svim zaboravljamo jednu činjenicu, pa i ti profesionalci greše u prijemu, u dodavanju, promaše prazan gol ili penal.
Zato je naš savjet i roditeljima i trenerima da budu podrška u razvijanju mladih igrača onako kako oni hoće, da im pruže najbolje moguće uslove i da omoguće da budu djeca.
